Bye, bye darling
*post pisan iz perspektive osobe koja je nebitna za priču, osobe koja nam prepričava svoje dojmove posljednjih stranica dnevnika
Zamišljeno sam sjedila u polumračnoj prostoriji, razmišljajući o završetku priče. Razmišljajući o posljednjim stranicama dnevnika…
Kraj je bio tužan. A s tom se činjenicom nisam htjela pomiriti. Još mi je knedla bila u grlu, ne želeći se pomaknuti. Suze su mi bile u očima, boreći se da ne kliznu. A ja se još uvijek nisam htjela pomiriti s krajem.
Bilo je vrlo malo retka o obnaženoj djevojci i Nigelu. Prelistala sam hrapave stranice i pročitala.
Ona je sjedila na Nigelovom krevetu, žvačući plavu žvakaću i vrteći pramen tamno smeđe kose oko prsta. Sada, kada sam je vidjela u drukčijem izdanju, činila mi se otkačena i slatka. Na sebi je imala raznobojne tajice, crnu prugastu tuniku i par zlatnih lančića oko vrata. Na naš dolazak u sobu, svi su podignuli pogled.
Upitno me gledala, ležerno žvačući žvakaću. Oslonila sam se o zid, prekriživši ruke na prsima, kao po običaju.
“Khm…” Nigel je pročistio grlo. “Evan, Alexis. Alexis, Evan.” Rekao je odrješito, prepuštajući mi riječ.
Izvila sam usnice. “Drago mi je”, podrugljivo sam rekla.
“I meni”, uzvratila mi je istim tonom, ovog puta vrteći žvakaću oko prsta.
Sad sam pogledala Nigela, s cerekom oko usta. “Evo vidiš. Je bilo tako teško?” upitala sam, i ne čekajući odgovor, krenula prema vratima.
Mjesec dana nakon toga, uslijedio je kraj. Između, bilo je par retka koja su me posebno zaintrigirala.
Oslonila sam se rukama o lavandin, gledajući u prepuknuto zrcalo. Moje veliko crno oko bilo je na jednom komadiću zrcala. Djelić krvavo crvene gornje usnice bio je u drugom. A uvojak crne, prekrasne kose bio je u trećem. Otvorila sam slavinu, puštajući da voda teče. Odmaknula sam se i prislonila na ledene pločice zida. Nevidljivom rukom, ispisivala se krvava poruka. Nisam odvraćala pogled. Bezizražajno sam gledala u to, zanemarujući prebrze otkucaje mog srca. Bijelom, mramornom rukom posegnula sam prema ogledalu, na kojem se ispisivala poruka. Srce mi je još jače zakucalo. Prislonila sam jagodice prsta na poruku, osjećajući kako mi se prepuknuti komadići ogledala urezuju u kožu. Bol mi je prostrujala tijelom, ali nisam odmaknula ruku.
Bol je stala. Poruka je stala.
Vlastita krv curila mi je do lakta, kapajući svugdje. Stavila sam ruku pod vodu, gledajući kako se crvena boja miješa s prozirnom.
Nespretno, iz džepa sam izvukla duguljasti štapić i nečujno promrmljala čaroliju. Rane su zacijelile, činilo se da ništa i nije bilo.
Laktom sam obrisala krvavu poruku na zrcalu, koja je tamo bila neispisana do kraja. Kucanje srca polako mi se smirivalo.
Proživljavala je punu moć kletve vampira. Bila je još jedna nalik ovoj, zadnja i potpuna stanica preobrazbe.
Laži.
Riječ je bila ispisana preko cijelog zida, a prepoznatljiva krv curila je iz pojedinih slova. Bijeli mramor pod mojim nogama stajao je prošaran zlokobnim crvenim mrljama. Čipkasti porub prekrasne, duge bijele haljine na meni vukao se kupaonicom. Niz lice mi je kliznula suza. Ne zbog straha. Zbog ponovnog, i ponovnog šoka. Ledenim sam rukama čvrsto stiskala dio svilene haljine. Pogledom sam potražila oštri predmet, želeći se raniti - želeći prekinuti ovo. Kao odgovor na to, na zidu se ispisala druga riječ.
Krv.
Shvaćala sam. Bar sam se nadala da shvaćam. Poruke su zahtijevale moju krv, želeći pokopati smrtnu stranu mene – svu moju ljudskost. Izbor riječi nije mi se činio shvatljivim.
Munje su parale nebom, ocrtavajući sijenu na zidu u polumraku kupaonice. Htjela sam vrisnuti, htjela sam se izgubiti iz ove noćne more zvana stvarnost. Skrenula sam pogled, tražeći izlaz. Utjehu nisam našla, ali nešto mi je zapelo za pogled. Krhki, bijeli cvjetić stvorio mi se pred nogama. Jasmin. Nježno sam ga uzela u dlan, mutno gledajući u njegovu glavicu. Osjetila sam slabašnu, ali dovoljnu snagu u sebi. Vukla sam se prema vratima, koja su se odjednom pojavila u mom video krugu.
Zatim je bio tu stvaran, zastrašujući i prekrasan kraj. Crni mag napao je Hogwarts. S brojnijom vojskom nego je itko drugi očekivao. Pojavila se i vojska Dobra, ali ništa se ovdje nije moglo. Ona je bila zatvorena u sobi dok je pisala te stranice. Opisivala je svoj strah, ali i svoju pribranost. Edward i Jasper su se pojavili. Kao i Vanja i Lizzy. Jasper i Edward su željeli Evan izvući iz dvorca, kao i mnoge druge. Uspjeli su u tom naumu. Uz jedan užasni gubitak.
Gledala sam u njegovo mrtvo, prekrasno, blijedo tijelo. Gledala sam u vatru koja ga je palila. Bio je daleko od mene. Predaleko da bi se išta moglo napraviti. Svaka pora mog bića odbijala je prihvatiti to. Dok mi se duša parala, dok mi je knedla razdirala grlo, dok su mi suze vlažile oči, dok su mi usne proizvodile nezemaljski krik boli, a moja želja da umrem nadvladavala je sve, Jasper nas je povlačio dalje. Nije mario za ništa. Jedina stvar koju je želio bila je da nas odvuče na sigurno…
Stala sam. Nisam željela pročitati ništa više. Noćna mora o anđelu slomljenih krila bila je istinita, stvarna i bolna.
Okrenula sam na posljednju stranicu u kojoj su bile samo tri smrtonosne riječi.
Bye, bye darling
Ended up on a broken train
Škotska je bila okupana tmurnom, sivom bojom. U svakom pravcu planine koje se pogledalo, sivilo se vjerno protezalo. Hogwarts je tih dana bio na udaru vjetra, koji je žestoko šibao. U sumrak, kišica bi počela kapati, dok na kraju ne bi dosegla preveliku jačinu, da bi morala prestati jer bi od Škotske napravila veliku močvaru. Zatim bi počelo sijevati i grmjeti… noći su bile kao da ste usred jednog strašnog horor filma…
******
Gledala sam kroz gotički prozor bolničkog krila, sklupčana u toploj postelji. Munje su parale nebom, a njihov blijesak iscrtavao se na podu. Bila sam prislonjena na jastuk, koljena priljubljenih uz prsa. Glava mi je nemarno padala na desno koljeno, dok su mi oči užareno pratile spektar boja razlivenih nebom. Usnice, koje su svakim danom preuzimale sve krvaviju crvenu boju, bile su znatiželjno naprčene. Ledenom rukom čvrsto sam pridržavala svježu plahtu, čiji je miris ugodno parao nosnice – limun. Moja svilena spavaćica purpurne boje, nemarno je padala do malo ispod struka.
Novi udar munje iznenadio me, pa sam blago poskočila. Učinak je bio kao da sam se probudila iz transa. Jezikom sam si ovlažila usnice, osjećajući kako mi jezik prolazi preko ispucanih rupica. Noge sam ispružila preko cijele postelje. Pridigla sam se rukama, napola okrenula, i spustila jastuk. Zatim sam se samo bacila, glatko padajući na meku površinu jastuka od perja. Zatvorila sam oči, sama sebe tjerajući da spavam. U glavu mi je, ponovo, zalutalo Njegovo lice. Tužno sam zastenjala, i okrenula se na trbuh. Lice sam zarila u jastuk, kako bi prigušila suze, prije nego i dođu. Njegovo lice ponovno mi je došlo u misli, sada rastrgano od tuge. Šakom sam, svom snagom, lupila u jastuk.
“Jebote! Dosta više!” protrljala sam si prstima sljepoočnice, pokušavajući umiriti emocije koje su mi počele navirati. “Kontroliraj se. Kontroliraj se. Kontroliraj se.” Šaptala sam nečujno u tami. Svjesna toga da neću uspjeti zaspati, odgurnula sam pokrivač i u svojoj svilenoj spavaćici, digla sam se. Bosim nogama, prešla sam preko prostorije, na veliko osjećajući ledeni mramor pod mojim stopalima. Naslonila sam se na staro, crno okno prozora, ne skrivajući očaranost prikazom neba kojeg su parale munje.
******
Jutro je došlo vedro, okupano blijedim, zlaćanim zrakama sunca. Širom sam otvorila oči, ne očekujući ovakvu promjenu. Bacila sam pogled na sat. Fluorescentna boja kazaljka prikazivala je 9:30. Ciknula sam sretno, dozivajući Madame Pomfrey.
“Gospođice Riddle?” rekla je, stvarajući se na metar do mog kreveta.
“Molim vas, pustite me iz bolnice. Ovdje sam već pet dana i potpuno sam se oporavila. Molim vas.” Pokušala sam izvesti onaj pogled kojim je Jasper inače zaslijepio koga je htio. Madame Pomfrey je glasno uzdahnula.
“Dobro! Dobro!! Ali ovo činim nevoljko, znajte to.” Upozorila me, i nestala iza zastora. Ostala sam zatečena, ne očekujući taj odgovor.
“To!” osmjehnula sam se od uha do uha. Zgrabila sam traperice i usku bordo majicu, te ih brzinski navukla. Okrznula sam okom zrcalo, zadovoljna onime što vidim.
Moje mramorno, blijedo lice imalo je oštrije, elegantnije crte. Oči su mi bile crne da crnje ne mogu biti, profinjeno zaokrenute prema gore. Dugi redovi gustih trepavica popunjavale su njihovu ljepotu. Uska bordo majica lijepo mi je oblikovala dobro razvijeno tijelo, a grudi su mi bile naglašene, kao i malo niže, struk.
“Oh”, bilo je sve što sam ispustila, iznenađena zbog očite promjene mog fizičkog, privlačnog izgleda. Ne čekajući bolje dane, krupnim sam koracima užurbano otišla iz bolničkog krila. Krenula sam poznatim putem, u glavi oblikujući put do Gryffindorske društvene prostorije. Hodajući sam zviždukala nepoznatu, veselu pjesmu. Nesvjesno, ruka mi je kliznula u desni džep traperica, krećući u potragu za dobro poznatim papirnatim oblikom. Osmijeh mi se proširio, dok sam među prstima vrtjela dugu cigaretu, izvlačeći ruku van. Među kažiprsta i srednjeg prsta stajala je veličanstveno, dugo željena cigareta. Prislonila sam je na usta, unaprijed osjećajući olakšanje.
Pet dana… mislila sam , pet dana otkad nisam uvukla nijedan dim.
Ponovno zavlačeći ruku u duboki džep, napipala sam svoj metalni upaljač s obrisima muškarca i žene u spolnom odnosu. Prinijela sam ga vrhu cigarete, i kliknula na odgovarajuće mjesto. Vatra je brzo kliznula iz njega i zapalila vrh. Nemarno sam ga spustila natrag u džep, svu svoju pažnju usredotočujući na zapaljenu cigaretu. Strastveno sam povukla dim, automatski pritvarajući oči. Začula sam zadovoljno predenje podsvijesti. Dobro poznati okus zašao mi je u usta, pluća, šireći se.
Bila sam toliko zaokupljena time, da nisam ni primijetila osobu ispred sebe.
“Evan!!” čulo se prigušeno, sekundu prije nego smo se sudarili.
“Prokletstvo, Nigel!” viknula sam na njega, kad sam osjetila kako me nešto grubo tutnulo u obraz. To mjesto mi se odmah počelo crvenjeti.
“Gledaj kud ideš. Vidiš da moram nositi ove jebene kutije”, nepotrebno je rekao, kimnuvši glavom prema mnogobrojnim kutijama koje su lelujale oko njega. Znatiželja mi je zamijenila ljutnju.
“Što je uopće to?” upitala sam.
Zakolutao je očima. “Sad smo i znatiželjni?” sarkastično je pitao, trenutak prije nego je namjeravao odgovoriti. “To je za profesoricu McGonagall. Pokusni kunići ili takvo neko sranje”, promrmljao je.
“Mda. Čuj, idem ja sad u društvenu. See ya, mate.” Namignula sam mu, i krenula dalje. Ostali hodnici bili su uglavnom pusti. Izgleda da su svi bili na nastavi. Došavši do portreta Debele dame, shvatila sam da je lozinka zacijelo promijenjena. Opsovala sam.
“Poštapalica”, probala sam, usrdno se nadajući. Danas mi je očito sve išlo od ruke, jer je Debela dama kimnula i propustila me unutra. Zlatne i crvene boje došle su nepozvano, stvarajući ugodnu promjenu od crnih i bijelih boja bolničkog krila. Lijevo od mene nalazio se golemi prozor, prosipajući blijedu svjetlost sunca u mračnu prostoriju. Zlatne zavjese sa crvenim detaljima, bile su odmaknute i zakačene sa obje strane prozora. Desno od mene bio je stari kamin, okružen udobnim crvenim foteljama. U kutu prostorije, zjapili su poslagani drveni stolovi, ovog puta prazni. Ravno ispred mene, put je vodio do mnogih zavojitih stuba u spavaonice. Krajičkom oka opazila sam starinsku sliku Godrica Gryffindora, koji je uzvišeno stajao promatrajući sve oko sebe plemenitim očima, desnu ruku pridržavajući na balčaku mača. Pošla sam par koraka naprijed, neodlučna oko toga gdje bih išla. Nakon kraćeg razmišljanja, uputila sam se u pravcu spavaonica.
Na putu me presreo nepoznati dečko s plavom kapuljačom navučenom preko glave, sportski obučen, i koliko sam mogla vidjeti, dobro građenog tijela.
“Ti si Evan?” upitao me, kad se namjestio na pola puta, tako da ne mogu proći. Pogledala sam ga ubitačnim pogledom, ali nije ustuknuo. Uzdahnula sam i prekrižila ruke na prsima.
“Zašto te to zanima?” zakolutala sam očima.
“Ja sam Lilian.” Tada mi je sve bilo jasno.
“Ti si onaj kreten koji širi lažne glasine po školi?” zapanjeno sam pitala, čudeći se sama sebi što mu još uvijek nisam nabila nogu u jaja.
“Nepristojna si. Seksi.” Rekao je arogantno.
“Koji je tebi kurac?” borbeno sam upitala.
“Moj.” Napravio je stanku. “Dakle? Tebi ozbiljno smetaju glasine?” izgledao je zapanjeno. “Ili glumiš da bi privukla moju pozornost?”
Zinula sam. “Dosta mi je ovoga, Lily. Ili ćeš me pustiti da prođem, ili idem nazad!”
Napravio je grimasu. “Ti se meni rugaš zbog imena? Otkad je to Evan žensko ime?” ovo je bilo dovoljno. Dok je izbrojio do tri, ležao je na podu, držeći se za jaja.
“Drugi put radije začepi!” ljutito sam viknula, i prekoračila preko njega. Nakon par koraka, ušla sam u spavaonicu, još uvijek silno bijesna na tog morona. Tek kad sam se okrenula, shvatila sam da je to zapravo muška spavaonica. A Lilian je bio iza mene. Stupica. Spretno sam izvadila štapić, upirući ga u njega. Krasno Evan. Pre-krasno! Moja razum je divljala na mene.
Nasmijao se. “Misliš me ureknuti?” približio mi se.
“Daj me se okani”, iznervirano sam rekla, pokušavajući proći pored njega. Logično gledajući, on je bio jači od mene. Nisam imala velike šanse u fizičkom obračunu.
Zgrabio me za ruku. “Zašto bježiš?” mirno je pitao.
“Jer mi se zbilja ne da raspravljati s tobom!” Odbrusila sam. Uperio je štapić prema vratima, a ona su se trenutno zaključala.
“Alohomora!” mirno sam rekla, ali čarolija nije djelovala. Ostala sam zatečena. Pustio me.
“Je li ti tako lakše?” nehajno me pitao, prislanjajući se na zid. Ignorirala sam ga. Sjela sam ispred vrata, na pod, u turski sjed. Nisam se namjeravala maknuti dok ne otključa vrata.
“Kad me želiš ignorirati, barem saslušaj što ti želim reći”, napravio je dramsku stanku. “Možda se ponašam arogantno, ali ne bih išao tako daleko kad bih ti nešto napravio. Vidio sam ti u očima da se malo, samo malo bojiš.” Rekao je. Okrenula sam se prema njemu. Htjela sam nešto zaustiti, ali onda sam samu sebe zaustavila.
Nacerio se. “Dobro ti stoji ova majica”, opet onaj blagi nehaj. Jebeš ga, jebeš ga, jebeš ga… ponavljala sam si u glavi, svim silama ignorirajući što on govori. Skupila sam prste u šake, stavljajući ih ispod koljena, kako mi slučajno ne bi izmakla kontrola. Nasmiješila sam se, zamišljajući što će mu sve Jasper napraviti kad sazna… čak su mi se oči suzile od sreće na tu pomisao.
“Ti plačeš?” njegov zgranuti ton povukao me u sadašnjost.
“Samo zato što si zamišljam kako ćeš izgledati kad kažem svom… dečku za ovo.” Primorala sam se reći.
Frknuo je, ali nije ništa govorio.
“Do kad me misliš ovdje držati?” pitala sam nakon nekih pola sata tišine, gledajući oko sebe.
“Koliko god bude potrebno”, tiho je odgovorio.
“Za što?” zbunila sam se.
“Da shvatiš koliko bi cura dalo da je na tvom mjestu.” Objasnio mi je.
Nasmijala sam se. “Dragi, pametnim curama nisi privlačan. Previše si arogantan i egoističan. Barbike bi vjerojatno sve dale za tebe” priznala sam.
“A ti nisi Barbika?” provjerio je.
“Ne!!” bila sam zgrožena.
Otpuhnuo je. “Jedne se uvrijede ako im kažeš da su Barbike, druge ako im to isto ne kažeš…” mrmljao si je u bradu.
“Stari, ženske su složena bića”, potvrdila sam.
“Ovako ćemo. Pustiti ću te, ako…” smišljao je. “Ako me dopustiš da te poljubim.” Pogledao je moj izraz lica, pa brzo dodao. “U obraz!”
Bila sam sumnjičava. Nisam htjela tog stvora ni centimetar blizu sebe, a nisam znala koliko će trebati drugim dečkima da dođu. Promislila sam. “U redu.” Rekla sam mirno, a njegove oči su zaiskrile. “Čekati ću!” nadmudrila sam ga. Razočaran, bacio se na pod do mene.
“Zbilja si tvrdoglava!” gunđao je.
“Zbilja si naporan!” istim tonom sam mu uzvratila.
“Slični smo. Ja i ti. Ja imam žensko ime, ti imaš muško. Oboje smo tvrdoglavi. Oboje smo zgodni. Oboje smo naporni.” Govorio je, a ja sam lijeno izvadila cigaretu. Prije nego sam je uspjela pripaliti, uzviknuo je “Čekaj!” i otišao pročeprkati po ladicama. Sekundu kasnije, u rukama mu je bila boca crnog vina.
“Misliš me napiti pa silovati?” upitala sam izravno.
Zakolutao je očima. “Seks nije fora kad je osoba s kojom ga vodiš potpuno nezainteresirana.” Rekao je i otpio dugi gutljaj. Zatim sam mu je otela iz ruke, frajerski nagnula, i dobro potegnula.
“Tako se to radi”, dahnula sam, pružajući mu bocu.
******
Par sati kasnije, prazne boce su stajale do nas, a u zraku se osjećao jaki miris alkohola. Nisam bila baš potpuno svjesna svega, ali nisam bila ni potpuno izgubljena. Jednom me pokušao poljubiti, pa sam mu opalila šamar, i od onda više nije pokušavao.
Zanjihao se pri dizanju. “Puštam te”, objavio je mutnim glasom. Sasvim trijezna, skočila sam na noge. Uperio je štapić u vrata, i bila sam slobodna. Brzo sam krenula prema vratima, i izašla, ali trenutak prije nego su se zatvorila vrata, osjetila sam ruku na svojoj stražnjici. Munjevito sam se okrenula, no vrata su bila već zatvorena.
“Kujin sin.” Promrmljala sam si u bradu, umorna od previše alkohola u krvi, i kućnog pritvora. Otišla sam prema našoj spavaonici, iscrpljeno se, u odjeći, bacajući u krevet.
******
Naglo sam otvorila oči. To mi nije naročito pomoglo, jer je spavaonicu obavijala tama. Promeškoljila sam se. Netko iza mene, nakašljao se kako bi privukao pažnju. Okrenula sam se. Crna prilika stajala je i gledala u mene.
“Jebote, upali svijetlo. Ništa ne vidim.” Potužila sam se.
“Ako me zamoliš”, rekao je dobro poznati glas. Roxy. Zakolutala sam očima. Posegnuvši rukom u džep, izvukla sam dugačak, drveni štapić. Tiho sam prošaptala čaroliju, a jaka svijetlost izlila se iz njega. Par puta sam trepnula očima, da mi se priviknu.
“Koji kurac ti stojiš u mraku?” okomila sam se na nju, iskobeljajući se iz kreveta.
“Nisam znala da je to zabranjeno”, teški sarkazam. “Upravo sam došla.” Promrmljala je odgovor, i krenula prema svom krevetu.
“Koliko je sati?” pitala sam tupo.
Uzdahnula je. “21 i 30”, izrecitirala je, gledajući u svoj veliki, ručni sat. Prostenjala sam.
“Jesi dobro?” dobacila mi je, čeprkajući po svom kovčegu.
“Jel' ti izgledam dobro?” uzvratila sam protupitanjem, radeći grimasu u njezinom smjeru.
“Ne. Zato i pitam.” Staloženo je objasnila.
“Boli me glava. I ne znam, osjećam se izgubljeno!” oslonila sam se o zid, promatrajući je. “Vidim da opet imaš kovrčavu kosu. Drago mi je.”
Nešto je nerazumljivo progunđala sebi u bradu, i onda slavodobitno ciknula, jer je našla ono što je tražila. Staklenu bočicu prozirne tekućine.
“Evo ti. Bit' će bolje”, pružila mi ju je. Sumnjičavo sam je pogledala.
“Kako to misliš? Nikad nisam čula da se alkohol liječi alkoholom”, priznala sam.
Frknula je. “Ovo nije alkohol, nego medicinska tekućina od koje ti nestaju glavobolje. Popij, zaboga miloga!” uzviknula je, čim je primjetila da odlazim. Vratila sam se, ubojito je gledajući, i nevoljko otpila sadržaj bočice. U trenu, kao da ju je vjetar otpuhao, magla koja mi je smetala u pogledu, i koja je prouzrokovala glaovobolju, nestala je.
“Roxy, ti si najbolja, najljepša, najslađa, najpametnija i najsavršenija osoba koju poznajem!” nabrojila sam, smiješeći se.
“Trebala bih češće davati taj napitak. Tek tada ljudi vide kakva sam ja zapravo…” nasmijala se. Ovlaš sam je zagrlila, i izletila iz sobe, ni sama ne znajući kuda idem. Lanin smijeh je dopirao iz društvene, pa sam potrčala prema tamo. Smiješeći se, upala sam u društvenu. Nisam ni primijetila kako je pod mojim nogama jedna zalutala marta, pa sam se stropoštala preko nje. Zvukovi su zamrli.
“Prokletstvo”, promrmljala sam prigušeno s poda, a to je izazvalo lavinu smijeha. Polako sam se digla na noge, brišući nepostojeću prašinu sa sebe. Grizla sam se za usnicu, ne obazirući se na ljude koji su mi se smijali. Otišla sam do Lane i Codyja koji su sjedili u kutu. Osmijesi su im zamrli čim sam ih ubojito pogledala.
“Khm…” nakašljala se Lana nevino. “Evan, nisam znala da si izašla iz bolnice.”
Bacila sam se na fotelju do njih. “Sad znaš!” rekla sam bezvoljno, izvlačeći iz džepa kutiju cigareta. Jednu sam, kao po običaju dobacila Codyju, a drugu sam stavila u usta.
“Cody, jel' ti znaš tko je Lilian?” raspitala sam se, kopajući po džepu u potrazi za upaljačem.
Cody me pogledao duh! pogledom. “Lilian je, ono što bi neki nazvali, frajer. Ostalo možeš sama zaključiti.” Rekao je, pružajući ruku u namjeri da mu posudim svoj upaljač.
Sad sam već čeprkala drugi džep. “Da, znam.” Odrješito sam rekla, prisjećajući se njegovog arogantnog lica. “Mrzim ga!”
Codyja je ovo zapanjilo. “Zašto?”
Uzdahnula sam. “Duga priča.” Upaljača nije bilo. “Fucking upaljač…” počela sam psovati, a onda sam se prisjetila. Ostavila sam ga u muškoj spavaonici.
“Čekaj! Dolazim za čas.” Dobacila sam Codyju, i odjurila, ovog puta pažljivo gledajući, prema muškim spavaonicama. Dok sam išla zavojitim stubama, molila sam se da unutra nije Lilian. Nečujno sam odškrinula vrata, škiljeći unutra. Ono što sam vidjela me potpuno zaprepastilo...
U zraku se osjećao miris znoja. Muška i ženska osoba ležali su na krevetu nagi i vodili ljubav. Ona, je imala zabačenu glavu i tiho je stenjala. On, je nježno ulazio u nju, držeći je za bedro. Nagnuo se naprijed, i poljubio je u pupak. Njezine bradavice su očvrsnule, dok je jezikom dolazio prema njima. Tada je malo pomaknuo glavu, a ja sam shvatila. On je bio Nigel! Sada sam pozornost usmjerila na nju. Nismo se upoznale, ali bila je moja cimerica! Zadnje što sam vidjela bio je strastveni poljubac.
Šokirano sam zatvorila vrata. Oh-my-God!
Hold my heart so strong and don't let it go!
Lijeno sam zijevnula, zaboravljajući staviti ruku pred usta. Naslonila sam se na meki naslon fotelje, osjećajući kako mi se koža grije toplim zrakama iz kamina. U ruci sam držala vruću šalicu tople čokolade, s grčevitim naporom. Htjela sam je baciti, da mi prestane pržiti prste. To me izluđivalo. Bila sam ledena na dodir, svakog dana sve hladnija. Pretpostavljala sam da je to zbog vampirizma, jer je vrijeme bilo vedrije. Pa, ne vedro, ali vedro s obzirom što je bilo. Trepnula sam teškim kapcima, i ponovno zijevnula.
“Ovo je zarazno.” Zijevnuo je Cody, stavljajući ruku na usta. Uredan kao i uvijek.
Otpuhnula sam. “Ovo ja zovem ubitačno dosadnim.”
Savila sam koljena u turski sjed, koliko mi je to fotelja dopuštala. Zaintrigirao me zvuk gitare, koji je dolazio iz muške spavaonice. Nigel.
“Mora me to naučiti”, dahnula sam, diveći se glazbi koju je Nigel stvarao. Otpila sam gutljaj tople čokolade, i pecnula si jezik. Stresla sam se. Toplo više ne mogu podnijeti –pomislila sam, gledajući majicu kratkih rukava na meni. Bila je tamno plava i duga do koljena.
“Ljudi, možete li vi išta raditi osim ljenčarenja?” namrgođeno nas je pitala Lana.
Zacerekala sam se. “Izgledamo li ti sposobni za rad?”
Njezine usne izvile su se u blijedi cerek, a onda se bacila na fotelju do naše. “Pridružujem se klubu.”
Stavila je ruku u džep i pročačkala po njemu. Nakon sekunde, izvadila je nešto malo i tvrdo.
“Ovo se zove indijska kutijica. Navodno, ona ispunjava želju. Morate je samo protresti.” Izrecitirala je, opčinjeno gledajući u tu malu, smeđu kockicu. Frknula sam.
“Jok! To se zove moje-dupe-ind…” zaustavila sam se. Nisam se htjela prepirati s Lanom. Mahnula sam rukom. “Zaboravi.”
U tom trenu, u društvenu je sišla Roxy čavrljajući sa još jednom curom iz spavaonice. Roxyina kosa bila je ravna i glatka, duplo duža nego obično. Zinula sam.
“Što si to napravila s kosom?” šokirano sam je zapitala. Nelagodno se promeškoljila.
“Par gelova, par izmiješanih čarolija, i par popucalih živaca…” slegnula je ramenima.
“Par nedostajanja dasaka u glavi!” dobacila sam. Njena kovrčava kosa bila mi je prekrasna. To joj je bio zaštitni znak.
Zakolutala je očima. “Jel' ti moraš baš sve komentirati?”
Napravila sam grimasu, i okrenula uvrijeđeno glavu. Podbočila sam se laktom o fotelju, ignorirajući ih. Otpila sam još gutljaj tople čokolade, ovaj put primjereno vruće. Sklopila sam oči. Zamislila sam Jaspera i Edwarda, kako stoje do mene, onako savršeni, blijedi, nepomični, kao i uvijek. Mogla sam zamisliti njihove oči, kako neodoljivo zavode svakoga tko pogleda u njih. Mogla sam osjetiti njihovu ledenu kožu. Mogla sam čuti njihove baršunaste, tihe glasove. I naposljetku, mogla sam onjušiti njihov neprocijenjeni, slatkasti miris. Bili su tu, nestvarni poput mitoloških bića.
“Evan?” iz razmišljanja me povukao topli muški glas. Iznenađeno sam otvorila oči. Preda mnom je stajao nepoznati mladić krupnih, smeđih očiju; tamnoputog tena; ljepuškastog lica; gustih trepavica; plave kose; i blještavo bijelog osmjeha.
“Ha?” pitala sam izgubljeno.
“Oh, oprosti. Omeo sam te. Uglavnom, ja sam Chuck.” Nasmiješio se, pružajući ruku.
“Ti znaš moje ime.” Optužila sam ga. Klimnuo je, povlačeći ruku.
“Da. Prilično si poznata ovuda.”
“Molim?” sama sebi sam zvučala idiotski.
“Prilično si poznata ovuda.” Ponovio je, glasnijim tonom.
“Čula sam što si rekao, ali ne razumijem. Otkad sam ja to poznata?” napravila sam zbunjenu grimasu.
“Pa, znaš. Lilian i to…” rekao je objašnjavajući mi.
“Koji Lilian?” Oh Bože, ovo je bilo zbilja ponižavajuće.
Pogledao me kao da nisam normalna. “Lilian Deavon proširio je glasine da ste zajedno.” Rekao je općepoznatim tonom.
“To bi bilo čudno s obzirom da ni ne znam tko je on. Ne misliš li?” izvila sam usne u arogantni smiješak, onakav koji je Jasper uvijek koristio.
Chuckove usne izvile su se u nemali O. Mahnuo je rukom.
“Mah, zaboravi. Sljedeći put ću provjeriti glasine iz prve ruke”, namignuo mi je i otišao. Zatečeno sam ostala sjediti. Koji je kurac sve ovo bio?
******
“Što sad?” upitala sam lijenim, dosadnim tonom.
“Fucking Travarstvo”, odgovorila mi je Lana istim tim tonom. Pogledale smo se. Prešutno se dogovarajući, odlučile smo.
“Markiramo.” U isto vrijeme smo rekle i široko se osmjehnule.
“Ideš, frajeru?” dobacila sam Codyju, koji je par metra ispred nas pričao s Chuckom.
“Yeah. Što si drugo očekivala?” odgovorio mi je protupitanjem. Slegnula sam ramenima.
“Idem i ja”, dodao je Chuck, oprezno me mjerkajući. Promrmljala sam si nešto u bradu, ali nisam proturječila. Krenuli smo prema jezeru. Mom omiljenom mjestu za markiranje. Cody je u hodu izvadio kutiju cigareta, uzeo jednu i dobacio meni. Zahvalno sam ga pogledala, a zatim sam svojim upaljačem, na tipa i žensku kako se seksaju, pripalila cigaretu. Povukla sam dim, lagano zatvorila oči, a zatim polagano izdahnula.
“Volim te.” Rekla sam mu cereći se.
“Dušo, ne brini, nisi jedina koju privlači moja nevjerojatno jaka muževnost”, rekao je ozbiljnim tonom, usput spuštajući ruku na moju stražnjicu.
“Hej!” Pobunila sam se, i pogledala ga svojim kill-you pogledom. Odmah je maknuo ruku, i stavio je u zrak kao da se predaje. “I bolje ti je.” Dodala sam.
Došli smo do jezera. Snijeg nam nije nimalo krčio put. Bilo ga je samo dva-tri centimetra, dovoljno da ne obraćamo pažnju na njega. Naslonila sam se na stablo, gledajući mirno jezero.
“Očarava te”, rekao je Chuck svojim šarmantnim glasom, također gledajući u jezero.
“Aha”, hrapavo sam potvrdila. Približio mi se. Omirisala sam njegov parfem. Bio je to profinjen, privlačni muški parfem. Naslonio se rukom na stablo, stavio ju je odmah iznad mog desnog ramena.
“I mene”, tihim glasom je rekao. Pogledao me u oči. Dugo smo se gledali.
“Hej! Jel' prekidam neku intimnu situaciju ili što je, k vragu, s vama?” Codyju je bilo krivo.
“Stari… odjebi!” rekla sam, i pucnula prstima. To bih uvijek napravila kad mi je netko smetao. Lana je nedaleko od nas, čučnula i jagodicom prsta dodirivala površinu jezera. Od njenog dodira stvaralo se blago komešanje vode.
“Što sam sad napravio?” rekao je tužnim glasom.
“Ne seri!” uzviknula sam, cereći se. Nestala je ona prisna situacija između mene i Chucka. Bilo mi je drago.
“Bilo kako bilo”, promrmljao je za sebe. Podignula sam obrvu, ali ništa nisam pitala. Čula sam zvuk mučkanja. Okrenula sam se. Lana je tresla indijsku kutijicu.
“Što radiš?” upitala sam, razgoračivši oči.
“Nije li očito?” uzvratila je protupitanjem, i zatvorila oči. Počela je izgovarati neke riječi, a sekundu kasnije prekinula je. Pošla sam prema njoj.
“Jesi ti normalna? Št…” prekinula sam kad se okrenula. Imala je razočarani izraz lica.
“Ne pali”, rekla je mrkim tonom.
“A jebiga”, odlučila sam suosjećati s njom. Pa, bar se praviti da suosjećam.
“Jasno.” Rekao je Cody, ponovno samom sebi. “Nego… idemo u kuhinju!” pogledao nas je okruglim očima.
Frknula sam. “Otkad to ti voliš prežderavanja?” sumnjičavo sam ga pogledala.
Poslao mi je blistav osmijeh. “Cody voli sve.”
“Cody je freak.” Nacerila sam se. Krenuli smo prema dvorcu, u tišini. Uhvatio me val kašlja.
“F-uu-c-ck.” Protisnula sam kroz dahove.
“Stara, to ti je od cigareta. Lijepo sam ti rekao da ne pušiš!” namignuo mi je Cody, stavljajući ruku na rame. Pukla sam ga po ruci.
“Šuti, tuko!”
******
REMEMBER, NEVER FORGET–NEVER FORGIVE!!
Prigušeno sam vrisnula. Negdje u podsvijesti ponovo sam čula plink. Ruke su mi trnule od straha. Srce mi je skakalo kao da će iskočiti iz prsa. Bila sam prestravljena i uplašena. Kapljice zgrušane krvi padale su na pod kupaonice, gdje je stajala mala lokvica. Pridržala sam se za dovratak, osjećajući da ću se srušiti. Zavrtjelo mi se u glavi. Skljokala sam se niz zid i pala na pod. Kapljice znoja, pomiješane za suzama klizile su mi niz lice. Pokušala sam ostati prisebna, ali strah je nadvladao razum. Želudac mi se nadignuo i mislila sam da ću povratiti. Oči su mi bile razrogačene preko svake mjere, ukočene od straha. Bila sam u stanju užasa i šoka. Zatim sam, pala u nesvijest.
******
Podignula sam daleko preteške kapke. Prvo što mi je došlo u svijest bilo je da me glava boli kao da mi puca. Zatim mi se u umu stvorila ona tupost. A onda, sasvim nevjerojatno i naglo, oblio me val sjećanja. Ogledala sam se oko sebe, za svaki slučaj. Nisam željela otkriti još jedan krvavi natpis. Nisam imala dovoljno snage za to. Zakašljala sam se, i pročistila grlo. Očito me Madame Pomfrey čula, jer je došla s velikom staklenkom šarenih tableta i čašom vode. Izgledala je uzbuđeno.
“Probudili ste se! Napokon! Već sam vas mislila poslati u Mungo. E sad, da vidimo u kakvom ste stanju…” prekinula je svoje čavrljanje, i stavila mi ruku na čelo. Sljedećeg trena, kao da se opekla.
“Vi gorite!” iznijela je očito. Iako ja nisam bila sigurna da sam baš tako topla. Tko je vidio toplog vampira?? Brzinski je izvadila jednu plavu i ljubičastu pilulu, i pružila mi ih uz čašu vode. Poslušno sam ih stavila u usta i popila. Glavobolja mi je u trenu splasnula. Još sam je osjećala, ali ne onako silno kao prije. Naslonila sam se natrag na jastuke, i udubila se u njih, jer su bili vrlo mekani. Tek sam tada mogla jasnije disati i omirisala sam onaj bolnički zrak pomiješan sa mirisom tableta. Madame Pomfrey za čas je nestala, a meni su se u glavi stvorila pitanja. Nebrojeno mnogo pitanja. Na koje mi nitko ne želi ili ne zna dati odgovor!!
Donijela mi je pladanj s hranom. Bilo je na njemu jaje na oko, slanina, prepečeni tost, maslac od kikirikija, sir…
Baš u tom trenu, kao da se sjetio, moj stomak pojmio je koliko je zapravo gladan. Zahvalno sam je pogledala i zgrabila pladanj. Dok sam na vilicu nabadala sve što sam stigla, Madame Pomfrey mi je pričala.
“Bili ste u komi čak tjedan dana! Moji lijekovi nisu imali učinka na vas! Ali nekako ste se, nekom nepojmljivom snagom, uspjeli probuditi, gospođice Riddle. Znajte, vi ste među rijetkima, kome to uspijeva. Bez lijekova. Neki šok vam se dogodio, spazila sam to po svim simptomima, čim sam vas ugledala. Vaši prijatelji su bili jako zabrinuti.” Zvuk naglog otvaranja vrata prekinuo ju je u pripovijedanju. Oba dvije smo okrenule glavu u smjeru vrata i tamo ugledale – Jaspera. Nisam znala da li sam sretna ili bijesna što ga vidim ovdje.
Pogledao je bolničarku. “Molim vas, mogu li porazgovarati na kratko s gospođicom Riddle?” pitao ju je medenim glasom, gledajući je milo ispod trepavica.
“Kh… da.” Rekla je zbunjeno i otišla.
Pomislila sam hoću li i ja imati takav utjecaj na ljude. Pogledao me napaćeno. Dugo me tako gledao, kao da mi želi pokazati kakvo sam zlo napravila. Kakvo sam zlo njemu napravila! Kada više nisam mogla podnijeti šutnju, planula sam.
“Što?” upitala sam ga.
“Zašto mi to radiš?” rekao je, sad gledajući u pod.
“Što?!” ponovila sam.
“Zašto si neprestano u nekoj opasnosti? Zašto ja neprestano strahujem za tebe? I zašto, Evangeline, zašto mi to radiš?” nisam bila sigurna, ali učinilo mi se da je mali kristalčić potekao niz Jasperov obraz.
“Ne…” promrmljala sam, rastrgana tugom jer je on bio tužan.
“Muče te natpisi, zar ne?”
“Jasper, oni…” šaptala sam, “oni se prikazuju samo meni. Ludim. Ali sve je tako… stvarno!” protrnula sam misleći na natpis.
“Ne ludiš. Prikazuju ti se stvari. Svaki put sve jače. Isprva sam mislio da je Voldemort imao veze s time, ali poslije sam shvatio. To je tvoj dar! Dar koji ćeš dobiti kao vampirica!” približio mi se.
“Ne želim taj dar! Mrzim ga. Straši me. U komi sam sedam dana jer sam samo vidjela taj dar!” govorila sam, kroz suze.
“Možda… možda je sada takav. Ne znam! Ne znam!” njegov glas zadrhtao je od gnjeva.
“Problem je u tome… ako ga ja večeras opet vidim…” nisam završila rečenicu. Nije bilo potrebno.
Sad mi se još više približio. Osjetila sam njegov hladni dah, i njegov slatkasti, neponovljivi miris.
“Nisi trebao doći”, ošamućeno sam rekla. Prislonio mi je ruku na obraz, i poljubio me. Uzvratila sam mu poljubac, zaboravljajući na sve muke koje su me tištale.
“Slušaj me”, promrmljala sam kad sam došla do daha. Nije se obazirao na mene. Ponovno me poljubio, ne želeći me pustiti. Očvrsnula sam sama sebe.
“Slušaj me”, ponovila sam jasnije, gledajući ga u oči. “Nemoj više dolaziti! Nemoj više dolaziti, otežavaš mi sve. Molim te, nemoj.” Rekla sam nevoljko, čvršće stišćući njegovu ledenu ruku. Nisam htjela da ode, ali to je bilo najbolje. Za sve.
U sljedećem trenu bio je kod vrata. Na lice je navukao hladnu masku. “U redu.” Bilo je sve što je rekao, a zatim je nestao.
Osjetila sam kako mi suze sada brže kližu. Nisam se obazirala. Okrenula sam se na bok, pokušavajući zaspati…
Ljudi… žao mi je. Internet nisam vidjela danima. I očajna sam i ludim. Sad sam ga napokon ponovno dobila. Oprostite što vas nisam stigla komentirati (a ni čitati), ali to ne znači da sam vas zaboravila. Sada ću sve to nadoknaditi, nadam se da razumijete! Volim vas!
I još neka (be)značajna sitnica… prošlo je godinu dana od kada sam u blogosferi, i zahvaljujem dragom Bogu što mi je poslao ovaj dar s neba, kad sam ga se najmanje nadala! Ovo bi zapravo bila moja godišnjica, a ne ovog bloga, ali opet dođe na isto – godišnjica!
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Personal insane asylum.
Being an author is having angels whisper in your ear - and devils, too.
Mother Fuckers are here
Moi.
Evan
Zapravo, Evangeline.
Crtanje.
Utrkivanje motorima.
Vegetarijanac.
Spider.
Tetovaže.
Egoist.
Psovka.
Cigareta.
Vampir.
Ljubav.
Ils.
The vampires
Jasper Cullen
Edward Cullen
Gryffindor male bedroom
Nigel Fordo
Cody Zappelin
Lilian Deavon
Oliver Chuck
Gryffindor female bedroom
Lana Roberts
Roxy Kent
Just mine.
Copyright © 2007-2008 by Evan.
Nema kopiranja bez navođenja autora (fantasy.child@gmail.com)!!